Ilarion Ruvarac
| Ilarion Ruvarac | |
 | |
| Rođenje | 1. rujna 1832. Srijemska Mitrovica |
|---|---|
| Smrt | 8. kolovoza 1905. Grgeteg |
| Narodnost | Srbin |
| Institucija | Srpska kraljevska akademija |
| Alma mater | Kritička škola istoriografije |
| Poznat po | razbijanje mitova, kritički pristup |
| Portal o životopisima | |
Ilarion (Jovan) Ruvarac (Srijemska Mitrovica, 1. rujna 1832. - manastir Grgeteg 8. kolovoza 1905.), srpski povjesničar i arhimandrit, začetnik kritičke škole u srpskoj historiografiji.[1][2]
Svojim tekstovima je razbio neke od najvećih srpskih mitova: kosovski mit, pokazujući kako Vuk Branković nije izdajnik i nazivajući Lazara ispravno knez, a ne car, te crnogorski, o tome kako Crna Gora nikada nije plaćala danak Turcima, dokazujući da je ona bila pod turskom vlašću od početka 16. do kraja 17. stoljeća.[1]
Ruvarac je dokazao da se narodnoj tradiciji ne može vjerovati. Pokazao je kako su srpske epske pjesme zapravo bajke u kojima je oko starih mitova, često iz indoeuropskog naslijeđa, došlo do grupiranja određenih osoba i motiva. Napustio je epsku poeziju kao povijesni izvor, a za hagiografije je pisao da nemaju nikakvih razumnih povijesnih podataka.[1] Ruvarac je pokazao da dobar dio pjesama kosovskog ciklusa, koji govori o vremenu Nemanjića, uopće nisu narodne pjesme, već su nastale u Crkvi i dio su crkvenih propovijedi.[3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Jovan Ruvarac je osnovnu školu završio u Starom Slankamenu i Starim Banovcima, a gimaziju u Srijemskim Karlovcima i Beču. U Beču je studirao pravo i bavio se poviješću. Karlovačku bogosloviju je završio 1859. godine. Tu je počeo i raditi. Godine 1861. se zaredio i uzeo ime Ilarion. U manastiru Grgeteg postao je arhimandrit, pa rektor Karlovačke bogoslovije.
Njegova naobrazba i kritičko prosuđivanje definira ga prvim obrazovanim srpskim povjesničarom. Zbog svojih stavova je često upadao u neprilike i duge polemike. Ruvarac se obračunavao sa starijom srpskom historiografijom koja je izvođena pretežno na tradiciji i epskoj narodnoj pjesmi. Godine 1869. Ruvarac je postao član Srpskog učenog društva, a 1888. Srpske kraljevske akademije.
Ruvarac se bavio i srednjovjekovnom bosanskom povijesti, gdje je kroz nekoliko radova dao značajan doprinos razumijevanju dinastije Kotromanića, posebno vremena bana Tvrtka I. Kotromanića, te o pravoslavlju u Bosni i Hercegovini (Banovanje Tvrtka bana 1353. do 1377, 1894.; Dvije bosanske kraljice, 1893.; Nešto o Bosni dabarskoj i dabro-bosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima u Bosni, 1878.; O humskim episkopima i hercegovačkim metropolitima do godine 1766, 1901.).
Dela[uredi | uredi kôd]
- Osmotrenije Istoriji cerkovnija: v Patrijaršeskom klirikalnom učilišti Karlovačkom (1869.)
- O prvim godinama Dušanova kraljevanja: u hronološkom pogledu (1872.)
- O carostavniku ili carostavnim knjigama, s pogledom na važnost njihovu za srpsku povesnicu (1873.)
- O radu Miloša S. Milojevića u glasniku (1873.)
- Povesna slova o knezu Lazaru, despotu Stefanu Brankoviću i knezu Stefanu Štiljanoviću (1874.)
- Prilošci k objašnjenju izvora srpske istorije. I-XII (1878.)
- Prilošci k objašnjenju izvora srpske istorije. XIII-XXIV (1880.)
- O knezu Lazaru (1887.)
- Prilozi za srpsku povest (1887.)
- Katarina, kći Tvrtka I. bana (od 1353. – 1377.) i od 1377. – 1391. kralja bosanskoga (1892.)
- Dvije bosanske kraljice (1893.)
- O cetinjskoj štampariji pre četiri stotine godina (1893.)
- Banovanje Tvrtka bana: (1353. – 1377.) (1894.)
- Odlomci o grofu Đorđu Brankoviću i Arseniju Crnojeviću patrijarhu: s tri izleta o takozvanoj Velikoj seobi srpskog naroda (1896.)
- O pećkim patrijarsima od Makarija do Arsenija III: (1557-1690): prilog I za istoriju srpske crkve (1888.)
- Montenegrina: prilošci istoriji Crne Gore (1899.)
- Odlomak iz napisane pre 1891. rasprave o glavnim momentima u životu Sv. Save prvog srpskog arhiepiskopa (1901.)
- "O jeziku": priložak tumačenju srpskih narodnih pesama (1901.)
- O humskim episkopima i hercegovačkim mitropolitima: do godine 1766. (1901.)
- Raški episkopi i mitropoliti (1901.)
- O nekom "narodnom predanju" (1901.)
- Oborkapetan Staniša (1901.)
- Poreklo Sibinjanin Janka (1901.)
- Đurađ Vuković, despot srpski i Đorđe Kastriot-Skenderbeg vođ arbanaški: godine 1444 (1902.)
- Prilošci istorijskoj geografiji Srbije (1905.)
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Jaša Tomić, Nekrolog arhimandritu Ilarionu Ruvarcu, Godišnjak SKA 19, Beograd 1905, 348-362.
- Andrija Veselinović, Ruvarac Ilarion (Jovan), “Enciklopedija srpske istoriografije (Priredili Sima Ćirković i Rade Mihaljčić)”, Beograd 1997, 627-629.
- “Opća enciklopedija Jugoslovenskog Leksikografskog zavoda, 7 (Raš-Szy)”, Zagreb 1981, 227.
- “Mala enciklopedija Prosveta, 3 (R-Š), Beograd 1978, 85.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c ДОЛЕ С ОБРАЗИНАМА!. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2012. Pristupljeno 8. kolovoza 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ На данашњи дан: Рођен Иларион Руварац
- ↑ O ideološko-političkom obrascu u SPC
