Benutzer Diskussion:Lord Bilbija

aus Wikipedia, der freien Enzyklopädie
Letzter Kommentar: vor 7 Jahren von Doc.Heintz
Zur Navigation springen Zur Suche springen


Hallo, ich habe den Inhalt deiner Benutzerseite gelöscht, da er gegen unsere Konventionen für Benutzerseiten verstößt. Nimm das bitte nicht persönlich, aber Wikipedia ist kein Anbieter von kostenlosen Webseiten, die zur Eigendarstellung, Werbung, als Linkcontainer oder Publizierung von unenzyklopädischen Texten dienen. Du darfst die Benutzerseite gerne wieder anlegen, solltest dir aber vorher unbedingt die Konventionen aufmerksam durchlesen. Um einen Artikel anzulegen ist es besser eine Benutzerunterseite zu erstellen. Du kannst mich für weitere Fragen auf meiner Benutzerdiskussionsseite erreichen. Freundliche Grüße, --Doc.Heintz (Diskussion) 07:56, 11. Mär. 2017 (CET) Beantworten

Bitte halte dich an diesen zweiten administrativen Hinweis, es wird ggf. als Projektstörung mit einer Sperrung belegt. --Doc.Heintz (Diskussion) 08:00, 11. Mär. 2017 (CET))Beantworten

Um einen Artikel anzulegen ist es besser eine Benutzerunterseite zu erstellen. --Doc.Heintz (Diskussion) 08:01, 11. Mär. 2017 (CET)Beantworten

Gospodar Bosne Bilbija Balkan

In Albanien ist die Sache einfach. Das einstmals dogmatischste kommunistische Land Europas hatte die erst im 19. Jahrhundert gegründete Monarchie durch einen Volksentscheid im Jahr 1997 abgeschafft. Der in Südafrika zu Vermögen gekommene Thronfolger Leka I. (71) hatte Anfang der 90er Jahre vergeblich versucht, eine politische Rolle in dem armen Balkanstaat zu spielen.

In Rumänien wird das Königshaus meist mit Kopfschütteln, nicht selten mit Spott bedacht. Untadelig und außerhalb jeden Zweifels ist Michael I., der das Land von 1927 bis 1930 und von 1940 bis 1947 regierte. Doch der 81-Jährige, der meist in einem Herrenhaus bei der westrumänischen Stadt Arad lebt, kann nicht mehr in die aktuelle Politik eingreifen. Das macht an seiner Stelle sein bürgerlicher Schwiegersohn Radu Duda, der mit Michaels Tochter Margarete verheiratet ist. Der frühere Schauspieler nahm den klingenden Titel «von Hohenzollern-Veringen» an, sehr zur Unzufriedenheit der deutschen Hohenzollernfamilie. Er lässt kein Mikrofon und keinen Reporter aus, um über «seine» Königsfamilie zu lamentieren.

Große Teile des heute einflusslosen Balkan-Adels haben eine Gemeinsamkeit: Viele Ex-Herrscher stammen aus deutschen Adelshäusern. Rumäniens Michael I. entstammt der Familie Hohenzollern-Sigmaringen, Bulgariens Simeon II. kommt aus dem Haus Sachsen-Coburg und Gotha, Griechenlands Konstantin II. aus dem Stamm Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Demgegenüber waren die Königshäuser in Serbien, Montenegro und Albanien erst im 19. Jahrhundert, oft im Kampf um die Befreiung von dem jahrhundertelang herrschenden Osmanen, entstanden.

In Albanien ist die Sache einfach. Das einstmals dogmatischste kommunistische Land Europas hatte die erst im 19. Jahrhundert gegründete Monarchie durch einen Volksentscheid im Jahr 1997 abgeschafft. Der in Südafrika zu Vermögen gekommene Thronfolger Leka I. (71) hatte Anfang der 90er Jahre vergeblich versucht, eine politische Rolle in dem armen Balkanstaat zu spielen.

In Rumänien wird das Königshaus meist mit Kopfschütteln, nicht selten mit Spott bedacht. Untadelig und außerhalb jeden Zweifels ist Michael I., der das Land von 1927 bis 1930 und von 1940 bis 1947 regierte. Doch der 81-Jährige, der meist in einem Herrenhaus bei der westrumänischen Stadt Arad lebt, kann nicht mehr in die aktuelle Politik eingreifen. Das macht an seiner Stelle sein bürgerlicher Schwiegersohn Radu Duda, der mit Michaels Tochter Margarete verheiratet ist. Der frühere Schauspieler nahm den klingenden Titel «von Hohenzollern-Veringen» an, sehr zur Unzufriedenheit der deutschen Hohenzollernfamilie. Er lässt kein Mikrofon und keinen Reporter aus, um über «seine» Königsfamilie zu lamentieren.

Große Teile des heute einflusslosen Balkan-Adels haben eine Gemeinsamkeit: Viele Ex-Herrscher stammen aus deutschen Adelshäusern. Rumäniens Michael I. entstammt der Familie Hohenzollern-Sigmaringen, Bulgariens Simeon II. kommt aus dem Haus Sachsen-Coburg und Gotha, Griechenlands Konstantin II. aus dem Stamm Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg. Demgegenüber waren die Königshäuser in Serbien, Montenegro und Albanien erst im 19. Jahrhundert, oft im Kampf um die Befreiung von dem jahrhundertelang herrschenden Osmanen, entstanden.


Moje devojacko prezime je Bilbija.Koliko u Vecernjim Novostima u clanku tako reci „nezvanicno“ da smo mi potomci cerke cara Lazara,koja je za vreme najezde turaka cetvorici svojih sinova da bi ih zastitila dala cetiri razlicita prezimena od kojih je jedno Bilbija.Zajednicko za svu cetvorico je bilo da slave Sv.Luku i ziveli su u Zeti(Niksic).Jedna grana Bilbije odatle je otisla u Bosansko Grahovo,a odatle 1846 god. u Sanski Most,selo Donji Lipnik.Ovo je moje saznanje da vam pomognem oko nekih informacija oko porekla prezimena Bilbija,Crkvene knjige u selu Donji Lipnik su izgorele.Pozdrav.

ISELJAVANJE Nikšića teklo je preko Bosne, Severne Dalmacije, Like i Banije, čak do Slovenačkih alpa. Mnogo njih se zadržalo na tromeđi tri zemlje, koja je tada bila u sastavu Turskog carstva. Na bosanskoj strani je manastir Hrmanj, koji je jedno vreme bio vladičanska rezidencija. Među kaluđerima manastira bio je i jedan Nikšić. Za cele grupe rodova na Tromeđi, sa slavom Sveti Luka, očuvalo se predanje da su “nekako jedno pa se razrodilo”. Na Bosanskom Grahovu ima Bilbina dolina, u kojoj su naseljeni Bilbije sa očuvanim predanjem da su od Nikše. Odatle su se raseljavali po svoj Bosanskoj krajini. Vrlo su borbeni. Mnogo ih je u prvim redovima u svim ustaničkim pokretima, u politici i privredi. Iz njihovog roda je bilo više istaknutih vođa u Krajiškom ustanku (1875-1878). I majka Gavrila Principa je iz tog borbenog roda. Sa Bilbijama su jedno i Blagojevići na Zmijanju pod Kočića glavicom. Na Banjanima u staroj Hercegovini, živi bratstvo Koprivice sa slavom Svetog Nikole. Odatle, od svoje bratstvene matice, raseljavali su se po Bosni i Šumadiji. Izraziti su Dinarci, rasno krepak i lep soj ljudi, a sinovi njihovih odiva, udatih u druge rodove, ističu se na sve načine. Po bratstvenom predanju, njihovog pretka rodila je ljuba Miloša Obilića Jela, kćer kosovskog cara Lazara! Pop Stjepo Trifković, dok je službovao u Blažuju kod Sarajeva, našao je kod Koprivica iznad Sarajevskog polja staru rukopisnu knjigu u kojoj je opisana svađa sestara, Obilićeve i Brankovićeve ljube: “Posle Kosovske bitke, kad je Miloš poginuo, njegovu ženu Jelu zarobi ban Sandalj iz Ključa u Gacku i uzme je sebi za ženu. Ubrzo počne da je tuče i zlostavlja, ljubomoran na Miloša, a Jela pod takvim pritiskom jednom reče banu da zaista više voli Miloša mrtva nego njega živa. Potom umakne iz dvora i krene u Banjane, gde usput rodi muško dete, zavije ga u svoju haljinu i ostavi u koprivama. Naiđe tu na čobane i zamoli ih da dete uzmu i sačuvaju ga, jer će im valjati. Čobani uzmu dete i predaju ga ženi u selu Banjanima, koja se tih dana porodila, ali joj je dete umrlo, da ga odhrani i vaspita. Kad je dete odraslo nazovu ga Koprivica, po koprivi u kojoj je nađen, jer mu pravog prezimena nisu znali. Danas je ta porodica umnožena, a po kazivanju starih Koprivica, uvek je među njima bilo ljudi koji znaju da čitaju i pišu. Zato je do danas sačuvano mnogo starih, rukom pisanih knjiga. Takvo je “Skazanije žitija kneza Lazara”, pisano 1540. godine na 150 listova i u sasvim malom formatu. Pisana je starosrpski, bez tačke i zapete, a prenesena je iz Hercegovine i sačuvana u kući Miće Koprivice. Poznati sakupljač narodnih pesama i porodičnih predanja Andrija Luburić, osvrnuo se i na poreklo Koprivica u svom štampanom radu “Orlovići i njihova uloga u crnogorskom badnjem večeru 1710. godine”: “Obrenovići (Miloš, Jovan i Jevrem) su po raširenom predanju poreklom iz Banjana u Hercegovini. Njihovi preci od čuvene hercegovačke porodice Koprivica, prešli su u Šumadiju oko 1705. godine. Prema narodnom predanju Koprivice vode poreklo od Nikole sina Sandalja Hranića i Jele Balšićke, ćerke kneza Lazara, koju u narodnim pesmama i predanjima nazivaju “Miloševa Jela”. Po jednom kazivanju, koje je zabeležio dr Jovan Erdeljanović (“Bratonožići”), Obrenovići su poreklom iz Bratonožića od tamošnjeg bratstva Progonovića i njihovi su se preci krajem sedamnaestog ili početkom osamnaestog veka preselili u Srbiju”. Bild könnte enthalten: 1 Person Gefällt mirWeitere Reaktionen anzeigenKommentieren